Državni arhiv u Slavonskom Brodu

Ponedjeljak, 25. rujan 2017.
Croatian English

Predstavljena knjiga ''Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967.-2017.''

1

SLAVONSKI BROD - 20. lipnja 2017. U suradnji s Ogrankom Matice hrvatske Slavonski Brod, u Državnom arhivu u Slavonskom Brodu predstavljena je knjiga prof. dr. sc. Marka Samardžije Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. – 2017. - Vijesti, komentari, osude, zaključci. U povodu 50. obljetnice donošenja. O knjizi su govorili akademik Stjepan Damjanović, predsjednik Matice hrvatske, prof. dr. sc. Krešimir Mićanović, predstojnik Katedre za hrvatski standardni jezik na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te autor prof. dr. sc. Marko Samardžija.

U uvodnom govoru predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Slavonskom Brodu i ravnatelj Državnog arhiva u Slavonskom Brodu mr. sc. Ivan Medved osvrnuo se na aktivnosti brodskog ogranka Matice u protekla dva i pol desetljeća, naglasivši pritom bogatu izdavačku djelatnost. Predstavljanje knjige Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. – 2017. ocijenio je nastavkom kontinuiranog rada Ogranka na promicanju hrvatske kulture i identiteta te zaštiti nacionalne baštine i povijesne memorije.

Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika je izjava objavljena u tisku 9. ožujka 1967. Formulirana je na sastanku Upravnog odbora Matice hrvatske, a potpisalo ju je osamnaest hrvatskih kulturnih ustanova, tražeći da se u novi Ustav SFRJ unese odredba o ravnopravnosti četiriju književnih jezika: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga i makedonskoga te ukidanje dvoimenog nazivlja za hrvatski jezik. U Deklaraciji se tvrdi kako su prisutne tendencije "etatizma, unitarizma i hegemonizma" te da se stvaranjem "državnog jezika" afirmira srpski jezik u upravi, medijima, javnim poduzećima i JNA. Ova Deklaracija u Srbiji je doživljena kao napad na Srbiju i Jugoslaviju pa su beogradski književnici odgovorili dokumentom Predlog pitanja za razmišljanje. U njemu dopuštaju da "svaki narod imenuje svoj jezik i slobodno ga razvija", ali lukavo traže da svi Hrvati i Srbi u drugim republikama dobiju pravo na svoj jezik, škole i ustanove, a da se u Srbiji prakticira ćirilica. U srbijanskoj javnosti Deklaracija je izazvala žestoke osude. Tito je osudio oba dokumenta i naložio partijskim rukovodstvima Hrvatske i Srbije da se obračunaju sa njihovim autorima. U Hrvatskoj je u to vrijeme iz CK isključen Većeslav Holjevac, a iz SK Franjo Tuđman, tada direktor Instituta za historiju radničkog pokreta. Iako je doživjela žestoku političku osudu, Deklaracija je označila početak borbe za emancipaciju i punu afirmaciju hrvatskog jezika, a time i prvu stepenicu u razvoju hrvatskog nacionalnog pokreta.

Akademik Stjepan Damjanović, predsjednik Matice hrvatske, govorio je o povijesnom kontekstu vremena u kojem je objavljena Deklaracija, naglasivši pritom kako svaki narod ima pravo na svoj jezik i njegovo ime. Posebno se osvrnuo na pojedine suvremene tendencije stvaranja tzv. zajedničkog jezika u određenim lingvističkim krugovima, što je ocijenio neprihvatljivim pokušajem vraćanja u prošlost, jer ''kriterij razumijevanja ne može biti jedini u određivanju naziva jezika''. 

Prof. dr. sc. Krešimir Mićanović osvrnuo se na političku dimenziju Deklaracije, naglasivši kako je ona sročena kao amandman u okviru javne rasprave o promjenama Ustava SFRJ te poslana na odobrenje brojnim relevantnim ustanovama bivše države, upozoravajući na položaj svih ravnopravnih jezika i njihovu dosljednu primjenu na svim instancama. Profesor Mićanović istaknuo je odgovor srpskih pisaca zaposlenih u listu Prosvjeta, koji su izneseni zahtjev za jezičnom ravnopravnošću, za razliku od političara, poduprli.

''Teško je i gotovo nemoguće razumjeti nastanak i značenje Deklaracije bez poznavanja anatomije političkog sustava SFRJ i političkih događaja koji su se u to doba odvijali", rekao je autor, prof. dr. sc. Marko Samardžija, naglasivši da je knjiga zamišljena i pripremljena kao podsjetnik i povijesna čitanka za šire čitateljstvo. Dodao je da se po imenima najgorljivijih protivnika Deklaracije još uvijek nazivaju brojne hrvatske ulice i trgovi, čak i škole. Autor zaključuje kako je Deklaracija, usprkos političkoj osudi i prešućivanju u narednim dvama deset­ljećima, "postojano i snažno utjecala na stanje svijesti u hrvatskoj jezičnoj zajednici u vezi s vlastitim jezikom".

Knjiga Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. – 2017. - Vijesti, komentari, osude, zaključci. U povodu 50. obljetnice donošenja osim tekstova o Deklaraciji ima i usporednu kronologiju događaja političkoga i društvenog života u FNRJ/SFRJ s jedne strane te hrvatskoga jezika, jezikoslovlja i književnosti od 1952 do 1967. Na kraju knjige je literatura i imensko kazalo. Knjigu je objavila Matica hrvatska.

Kroatist i jezikoslovac Marko Samardžija, redoviti profesor na zagrebačkome Filozofskom fakultetu, rođen je 1947. u Vođincima kod Vinkovaca. Od 1993. aktivno sudjeluje na brojnim međunarodnim (Bratislava, Krakow, Ljubljana, Ohrid) i domaćim slavističkim kongresima (Pula, Osijek, Zadar, Varaždin). Član je Međunarodne komisije za slavenske književne/standardne jezike i Međunarodnoga slavističkoga komiteta. Autor je brojnih znanstveno-stručnih radova o sintaksi, leksikologiji i povijesti hrvatskoga standardnog jezika. Napisao je, uredio i priredio tridesetak knjiga, među njima i niz izdanja objavljenih u nakladi Matice hrvatske i njezinih ogranaka.

Tekst i foto: J. Čičić

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

Nalazite se ovdje: Naslovnica Predstavljena knjiga ''Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967.-2017.''